Hronologija opsade

1992.

2. mart: Postavljene barikade u gradu; prilazi gradu blokirani. 

3. april: Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo. 

5. april: Mirne demonstracije građana (između dvije i tri hiljade) ispred zgrade Skupštine; pale prve žrtve na Mostu Vrbanja - Suada Dilberović i Olga Sučić. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.

10. april: Oko 300 građana napušta Sarajevo uz pomoć Jevrejske općine; JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom.

11. april: Sve parlamentarne stranke, uključujući SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.

13. april: Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica; Vehbija Karić napustio JNA; vojnici JNA pucaju iz Kasarne "Maršal Tito"; Samir Mešetović gine na igralištu prekoputa kasarne; iz Kasarne "Viktor Bubanj" također se puca.

30. april: Dobrinja potpuno blokirana; niko iz nje ne može izići, niti se u nju može ući. JNA proglašena okupatorskom vojskom.

2. maj: Sukob između JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. Po povratku sa pregovora u Lisabonu, Alija Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Sabina Berberović uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu.

17. maj: Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofalići - Kasarna "Maršal Tito" - Most "Bratstvo-jedinstvo" - Grbavica; peta kolona pomaže JNA.

18-19. maj: Prekinute telefonske veze sa ostatkom svijeta.

19. maj: Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.

:20. maj Zapaljena Sportska dvorana "Zetra".

22. maj: 113 mentalno zaostalih pacijenata moraju napustiti bolnicu Jagomir.

26. maj: Granatirano porodilište "Zehra Muidović".

27. maj: Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.

1. juni: JNA napustila Kasarnu "Maršal Tito".

2. juni: Objavljena ratna opasnost i opća mobilizacija.

28. juni: François Mitterrand posjetio Sarajevo. Dočekan je sa ljiljanima. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirano Oslobođenje. Obustavljena isporuka vode sa vodovoda Bačevo.

17. juli: Napadnuto Aerodromsko Naselje. Granatirani tramvaji.

28. juli: Uništena i opljačkana Tvornica UNIS, šteta 700 miliona maraka.

1. august: Napadnut konvoj sa bebama iz Doma za nezbrinutu djecu "Ljubica Ivezić", Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanović (16 mjeseci) ubijeni. Zapaljen Hotel "Evropa".

3. august: Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe su ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.

13-14. septembar: Napadi na naselje Stup; liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.

18. august: Granatiran Hotel "Evropa"; poginulo petero, a ranjeno osam građana.

25/26. august: Zapaljena Nacionalna biblioteka "Vijećnica".

9. oktobar: Prekinut dovod gasa u grad. 30 litara vode prodaje se za deset maraka.

1993.

7. januar: U Sarajevu Srbi, Muslimani, Jevreji i Hrvati zajedno proslavili pravoslavni Božić u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.

8. januar: U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade Hakija Turajlić.

15. januar: Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivare.

15. februar: Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila građane od snajpera. Bianca Jagger posjetila Sarajevo.

1. mart: Pokrenuta inicijativa za ekstradiciju Radovana Karadžića sudskim vlastima RBiH.

april: Otvorena stara groblja - Lav, Sveti Josip, Sveti Marko za sahranjivanje umrlih, a pomoćni stadion na sportskom kompleksu Koševo pretvoren u novo groblje.

1. juni: Na fudbalskom igralištu u naselju Dobrinja III od dvije minobacačke granate poginulo devet osoba, uglavnom djece, a ranjeno 104.

8. juni: Rasim Delić postao komandant Armije BiH.

15. juni: Na dženazi, na groblju Budakovići, ubijeno 12 ljudi.

16. juni: Kompletan grad ostao bez struje. Takvo stanje trajalo je ravno 53 dana.

8. juli: Jedanaest članova Gradske skupštine Sarajeva stupilo u štrajk glađu u znak protesta zbog nepružanja humanitarne pomoći izgladnjelom Goraždu. Kompletno Sarajevo, u kojem je već svaki građanin smršao u prosjeku između 10 i 15 kg, bojkotuje humanitarnu pomoć dok se ona ne uputi i Goraždu.

12. juli: Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila.

15. august: Nakon dugih pregovora, teško ranjena djevojčica Irma Hadžimuratović evakuirana iz Sarajeva.

19. septembar: U Sarajevu formirana Međunarodna vatrogasna brigada.

4. novembar: UNPROFOR preuzeo kontrolu vodovoda Bačevo i Butile.

9. novembar: U Osnovnoj školi "Prvi maj" na Alipašinom Polju ubijena učiteljica Fatima Gunić i njenih troje učenika. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene 42.

11. novembar: Časovi u svim školama skraćeni za 15 minuta.

28. novembar: Na mostu Drvenija ubijeno petero ljudi, a četvero ranjeno.

3. decembar: U skloništu na Alipašinom Polju premijerno izvedena predstava za djecu Žaljubljeni žmaj.

14. decembar: Ubijeno osmero i ranjeno tridest dvoje ljudi na Drveniji.

1994.

3. januar: U Sarajevu ubijeno 20, a ranjeno preko 40 civila. U svom stanu u centru grada, od granate poginulo šest članova porodice Tatarević-Dragnić, među njima i dvoje djece.

22. januar: Na Alipašinom Polju ubijeno šestero, a ranjeno troje djece.

1. februar: General Michael Rose izjavio: "Želim da se identifikujem sa građanima Sarajeva."

4. februar: Ubijeno 12, ranjeno više od 40 Sarajlija.

5. februar: Na pijacu Markale pala granata od 120 milimetara. Bilans: 66 mrtvih i 197 ranjenih. Rose nije izjavio ništa.

12. februar: Prvi put od početka opsade u Sarajevu nije bilo mrtvih i ranjenih.

8. mart: Nakon 670 dana proradio tramvaj.

23. mart: Most "Bratstvo-jedinstvo" otvoren za prelazak civila. Prvog dana 25 ljudi prešlo na Grbavicu, 15 došlo u slobodni dio grada.

5. april: U Sarajevu uključena ulična rasvjeta u Ferhadiji, ulici Maršala Tita i na Trgu oslobođenja. Sarajlije protestovale pred rezidencijom generala Rosea zbog srpskog napada na Goražde.

13. april: Obustavljeni prelasci preko Mosta "Bratstvo-jedinstvo".

1. maj: U Sarajevu proslavom obilježen Praznik rada, a liturgijom kojoj je prisustvovao dr. Haris Silajdžić - Vaskrs.

23. maj: Počela sa radom prva benzinska pumpa u Sarajevu.

19. juni: U Vijećnici, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Requiem W. A. Mozarta.

4. juli: Otvorena Američka ambasada u BiH.

16. juli: Srbi ponovo zatvorili sve puteve iz Sarajeva i ka njemu.

14. august: Na aerodromu potpisan antisnajperski sporazum.

15. august: U toku jednog dana u Sarajevu primirje prekršeno 742 puta.

1. septembar: Papa Ivan Pavao II potvrdio posjetu Sarajevu.

6. septembar: Odgođena posjeta pape Ivana Pavla II.

28. septembar: Kamion UNPROFOR-a zgazio dječaka. Vozač u "psihičkom šoku".

4. oktobar: Za 24 sata u Sarajevu primirje prekršeno 2.000 puta.

8. oktobar: Na Marindvoru pucano u tramvaj: poginuo vozač, 12 putnika ranjeno.

25. oktobar: Vozilo UN-a usmrtilo petogodišnjeg dječaka.

8. novembar: U Sarajevu ubijeno šestero civila, od toga četvero djece, a 10 ranjeno.

17. novembar: Granatirana zgrada Predsjedništva BiH.

30. novembar: Sarajevo posjetio generalni sekretar UN-a Boutros Ghali. Dočekan zvižducima.

1. decembar: Zatvoren aerodrom; nestalo plina; "Velepekari" isključena struja zbog neplaćenih računa, Sarajevo ostalo bez hljeba.

1995.

20. januar: Poginuo gost na Balu Roma u Sarajevu.

26. januar: 1.000 dana opsade Sarajeva.

2. februar: Otvoreni putevi preko aerodroma.

4. mart: Jedan snajperski metak ranio troje ljudi.

15. mart: Zatvoren aerodromski put, cijene u Sarajevu utrostručene.

13. april: Na željezničkoj stanici u Sarajevu granata ranila sedam učenika.

16. maj: U granatiranju grada petero poginulih, 16 ranjenih.

24. maj: UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.758 detonacija.

16. juni: Modifikovana avio-bomba pala u Dositejevu ulicu.

18. juni: Granatiran red za vodu u Dobrinji: sedam ubijenih i 12 ranjenih.

21. juni: Novi masakr u redu za vodu, na Dobrinji: šest mrtvih i 15 ranjenih.

25. juni: Ubijeno dvoje, a ranjeno osmero djece.

28. juni: Avio-bombom pogođena zgrada RTV BiH.

30. juni: Ubijene četiri, ranjeno 20 osoba. Dvije granate pale na štab UNPROFOR-a.

1. juli: Granatirani svi dijelovi Sarajeva: poginulo 12, ranjeno 67 civila.

6. juli: U Sarajevu ubijeno šest, a ranjeno 11 osoba.

12. juli: Šest mrtvih, 12 ranjenih u Sarajevu.

18. juli: Šest mrtvih, šest ranjenih Sarajlija.

10. august: Snajperskim hicima ubijeno četvero Sarajlija.

22. august: Šest mrtvih i 33 ranjenih u Sarajevu. Dvije modifikovane bombe pale na Novo Sarajevo.

28. august: Masakr na Markalama: Ubijeno 35 ljudi, 90 ranjeno.

4. septembar: Nakon zračnih udara, Srbi počeli povlačiti oruđa oko Sarajeva.

8. septembar: U granatiranju Sarajeva ranjeno 10 osoba.

15. septembar: Poslije više od pet mjeseci otvoren Aerodrom Sarajevo.

24. oktobar: Za humanitarne konvoje otvoren put Sarajevo - Kiseljak, preko Ilidže.

11. novembar: Sarajevo dobilo struju.

21. novembar: Koncert Laibacha u Narodnom pozorištu.

22. decembar: Ukinuto ratno stanje.

od Wikipedija Slobodna enciklopedija

Pokolji u Sarajevu bili su dio kampanje teroriziranja Sarajeva od strane srpskih snaga, VRS, JNA i paravojnih formacija, koje su Sarajevo držale u okruženju oko 1.300 dana, što je najduže u povijesti modernog ratovanja. Tijekom opsade pobijeno je preko 11.000 ljudi, od čega preko 1.600 djece.^{[nedostaje izvor]} Za teroriziranje, sistematično snajperiranje i granatiranje civila tijekom opsade Sarajeva pravomoćno je osuđen zapovjednik Romanijskog korpusa srpske vojske, general Stanislav Galić ^[1], dok je politički inspirator opsade, Radovan Karadžić još uvijek na slobodi.

Budakovići
Masakr u Budakovićima se dogodio 12. lipnja 1993. godine,kada je granata ispaljena sa srpskih položaja usmrtila 10,a ranila 3 građana Sarajeva,na mezarju u Budakovićima.^{[nedostaje izvor]} Granata je ispaljena na mezarje u vrijeme kada se obavljala dženaza. Na groblju Budakovići su poginuli:Edhem Borovina,Salko Bradić, Osman Curić, Asim Džaferović, Sejdalija Kurtić, Kasim Pintol,Smail Sarač i Began Sarajkić.^{[nedostaje izvor]}

Dobrinja
Masakri na Dobrinji su nekoliko masakara koji su počinjeni nad civilima u sarajevskom naselju Dobrinja tokom rata u BiH u srpskoj kampanji granatiranja Sarajeva. Prvi masakr se desio 1. lipnja 1993. godine u naselju Dobrinja III,kada je od dvije minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja,na mjestu između ulice grada Bakua i Trga djece Dobrinje,ubijeno 15,a ranjeno 80 civila,uglavnom djece. Granate su ispaljene na mjesto gdje se odigravao malonogometni bajramski turnir.

Drugi masakr na Dobrinji dogodio se 12. srpnja 1993. u ulici Hakije Turajlića 37,kada je od minobacačke granate ispaljene od srpskih položaja,u redu za vodu stradalo 13 civila,a 15 ranjeno. Nakon toga su dva masakra u redovima za vodu,kada su srpske snage granatama pogodile ljude koji su čekali da kanistere ispune vodom,s obzirom da je srpska vojka prethodno prekinula dotok vode. Prvi masakr se dogodio 21. lipnja 1995. godine. Tada je iz pravca Nedžarića ispaljena granata koja je pogodila Osnovnu školu "Skender-Kulenović",u kojoj je veliki broj ljudi čekao u redu za vodu.

Tom prilikom je ubijeno sedam,a ranjeno 12 ljudi,dok se drugi masakr dogodio 21. srpnja 1995. Tada je ubijeno šest,a ranjeno petnaest civila. Poginuli su 12. srpnja 1993.:Ljiljana Matić,Ibro Talić,Enisa Talić,Jasna Tvrtković,Stela Tvrtković,Rahima Mehonić,Sedajeta Mehonić,Nedžiba Mehonić,Ajdin Kirlić,Dragica Mićanović,Zoran Simić,Sulejman Selimović,Ilham Jelovac. U redovima za vodu poginuli 18. lipnja 1995.:Kenan Čizmić,Rešad Imamović,Izet Kadić,Lura Lončar,Safet Lončar,Sulejman Mehmedović,Bahrija Sijerčić.

Ferhadija
Masakr u Ferhadiji ili Masakr u ulici Vase Miskina je jedan od najstrašnijih zločina u povijesti Sarajeva,kojeg su počinili pripadnici srpske vojske 27. svibnja 1992. godine nad civilima koji su čekali u redu kruh u glavnoj sarajevskoj ulici. Srpske snage su ispalile tri granate iz pravca Borija i usmrtile 26,a ranile 108 građana Sarajeva. Poginuli su:Nedžad Abdija,Ismet Ašćerić,Ruždija Bektešević,Snježana Biloš,Predrag Bogdanović,Vladimir Bogunović,Vasva Čengić,Gordana Ćeklić,Mirsad Fazlagić,Emina Karamustafić,Mediha Omerović,Bahrija Pilav,Mila Ruždić,Mile Ružić,Abdulah Sarajilić,Sulejman Sarajilić,Hatidža Salić,Galib Sinotić,Sreten Stamenović,Srećko Šiklić,Božica Trajeri-Pataki,Vlatko Tanacković,Srećko Tanacković,Tamara Vejzagić-Kostić,Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Markale
Masakri na Markalama su bili dva masakra nad sarajevskim civilima od strane Vojske Republike Srpske tokom opsade Sarajeva u ratu u Bosni i Hercegovini. Dogodili su se na Markalama u povijesnoj jezgri Sarajeva,glavnog grada Bosne i Hercegovine. Prvi se dogodio 5. veljače,1994. godine kad je 68 ljudi poginulo,a dodatnih 144 ranjeno. Drugi se dogodio 28. kolovoza,1995. godine,kad su granate ubile 37 ljudi i ranile dodatnih 90.

Ovaj,drugi napad bio je direktan uzrok NATO-ve kampanje bombardiranja srpskih položaja koja bi dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma i kraja rata u Bosni i Hercegovini. Pitanje da li su ove granate ispaljen sa položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine ili Vojske Republike Srpske je predmet dugotrajne rasprave i brojnih teorija zavjere. Prvi masakr dogodio se između 12:10 i 12:15,kada je granata pala u centru popunjene tržnice. Prvo se mislilo da je granata ispaljena s položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine,no poslije se dovelo do zaključka da je to nemoguće utvrditi. Drugi masakr dogodio se u kolovozu u 11:00 h. Krivac je Vojska Republike Srpske.

Halači
Masakr u ulici Halači na Baščaršiji u Sarajevu dogodio se 23. kolovoza 1992. godine tijekom opsade Sarajeva iz bosanskog rata. Tog dana je granata ispaljena sa srpskih položaja ubila osmero, a teže ranila troje civila u povijesnom i kulturnom centru Sarajeva. Ubijeni su Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harta, Esma Muratović, Meliha Muratović-Spahić, Almasa Spahić, Mahira Spahić i Ismet Suljić.

Boljakov Potok
Masakr u Boljakovom Potoku se dogodio 28. rujna 1992. godine u sarajevskom naselju Boljakov Potok, općini Novi Grad i tijekom srpske kampanje granatiranja Sarajeva. Tog dana je granata ispaljena sa srpskih položaja ubila devet civila koji su se okupili na dženazi rahmetli Fatime Jusić na mjesnom mezarju, a dvadeset teže ili lakše ranila. Masakriranje civila u opkoljenom Sarajevu na mjestima masovnog okupljanja ljudi, poput okupljanja na sahranama, u redu za vodu, u redu za kruh, te na tržnicama bila je uobičajena praksa srpske vojske tijekom opsade. Sličan masakr na dženazi dogodio se i u Budakovićima. Poginuli su Asim Cvrk, Meho Čakarić, Alija Čaušević, Imšir Kerla, Mustafa Karajčić, Ibrahim Šehović, Ramo Veljan, te dvije neidentificirane osobe.

Novi Grad
Masakr u Novom Gradu ili Masakr u ulici Žrtava fašizma je masakr kojeg je počinila srpska vojska tijekom opsade Sarajeva. 10. studenog 1993. godine u ulici Žrtava fašizma kod broja 12 u sarajevskoj općini Novi Grad granata ispaljena sa srpskih položaja ubila je 9, a ranila 32 sarajevska građana. Poginuli su Elma Geko, Slavojka Govedarica, Semir Haseta, Amina Hećo, Ajdin Hodžić, Ibrahim Huskić, Vinko Lončar, Silvijo Mačorović i Božidar Šuka.

Alipašino Polje
Masakri na Alipašinom Polju su dio kampanje granatiranja Sarajeva od Vojske Republike Srpske i Jugoslavenske narodne armije. Prvi se dogodio 30. kolovoza 1992. na Trgu solidarnosti broj 14 (tržnica) i tu je ubijeno 11 civila. Drugi se dogodio 22. siječnja 1994. u 13:40 h. Ubijeno je šestero djece sa tri granate. Ovo su ta djeca i njihova godina rođenja: Indira Brković (1982.), Jasmina Brković (1989.), Mirza Dedović (1986.), Danijel Jurenić (1981.), Nermin Rizvanović (1981.) i Admir Subašić (1986.).

Trg ZAVNOBiH
Masakr na Trgu ZAVNOBiH jedan je od mnogobrojnih masakara u srpskoj kampanji granatiranja Sarajeva. Tog je dana od granate ispaljene sa srpskih položaja ubijena učiteljica Fatima Gunić i njenih troje učenika: Adis Mujalo, Vedad Mujkinović i Feđa Salkić. To se dogodilo u improviziranoj školi broj 18 na Trgu ZAVNOBiH-a na Alipašinom Polju u općini Novi Grad. Ranjena su 23 učenika. U okilici škole ubijeno je 5, a ranjeno 42 učenika. Danas škola nosi naziv po ubijenoj učiteljici Fatimi Gunić.

od Wikipedija Slobodna enciklopedija,

Opsada Sarajeva bila je najduža opsada u povijesti modernog ratovanja. Trajala je od 5. travnja1992. do 29. veljače 1996. godine. Sukobljene strane u konfliktu bile su Armija Republike Bosne i Hercegovine i Vojska Republike Srpske, kao i raznorazne paravojne formacije s obje strane. Oko 12 000 ljudi izgubilo je živote tijekom opsade, a oko 50 000 je ranjeno. Najkritičnija situacija je bila sredinom 1993. godine.